čet - 09.02.2012
Izgubis jednu notu i zvuk vise nije isti...
Prijatelju, (ne znam kako bih te nazvala ni kako te vise mogu zvati)
Nije lako suociti se s nekim stvarima. Moji su nacini tvrdoglavi, smijesni, pomalo zalosni. Do sad ti to nije smetalo.
Jucer nista narocito nije bilo cudno, osim onog dijela kad je moje srce preskocilo 2,3 otkucaja.
Ima dosta ljudi do kojih mi je stalo,na neki nacin...kad bi neki odlucili da idu, nisam se slozila s tim, nije mi bilo tesko zaustaviti ih...
Valjda se u tome razlikujemo, ti i ja.
Zato sam se ovaj put morala sakriti. Previse je to za mene. Vidis, cak i ja imam granice izdrzljivosti. Bio si u pravu, nisam taj kamen kojim se definiram.
Osim sata koji pokazuje da te vec predugo nema, ovdje ipak jos nesto kuca.
Tiho, tek da osjetim kako me ima. Tek da cujem ritam koji me podsjeti na istu pjesmu. Znam da je tesko, znam da se zivot igra sa nama dok ne poludimo.
. shvatila sam koliko je lose.
Ti ces uvijek znati tko si. Moja najdraza glazba! I ako je sve ovo do sad bilo gubljenje vremena, tko sam dovraga ja??
Prezivjela sam dan. Morala sam reci: "Dobro sam" bar 11 puta. Nijednom to nisam mislila. I nitko nije primjetio...
Ostat ces ona najbolja melodija, za slucaj da jednom opet uspijemo sloziti svoj "lego" bend.
Mozda ipak uspijes zaustaviti me,ako se predomislis, zato koracam najsporijim koracima...
sri - 11.01.2012
Uvijek te iznova pamtim
Ali počeci su važni.
Samo su moji uvijek malo teži.
Kad bih mogla opisati sebe vjerojatno bih znala stati na kraj tom ludilu svoje osobnosti. Lakše je prilagoditi mu se.
Nisam nikad shvaćala kako moj razlog za osmijeh nekom može biti razlog za tugu. A mnogo je puta bilo tako, vjeruj mi.
Sada si tu, sada vidiš i znaš. Možeš ocijeniti svaki pokret i zvuk, i možeš odlučiti voljeti me ili me mrziti. Ali ti sve to podnosiš bolje nego ja.
I zato te držim bliže nego ostale...
Dovoljno da pokušaš riješiti ovaj test.
Sa strahom promatram kako prihvaćaš sve moje mane. Jer imam osjećaj da ću nestati, da će i svega ovog nestati dok se ponovo pokušam pronaći u tvojim očima.
Pitam se ;ako se stalno vraćemo na početke koji nas svojom težinom tu i dovode, hoće li nama uvijek biti teško?
Važno mi je to. Da tebe ne povrijedim. Sebe ću si već oprostiti.
I možda ću opet reći nekakvu glupost, ali svaki naš početak je kao prvi put...i zbog toga je svaki najlakši na svijetu.
"Pao si na mom testu jer sam odmah shvatila da si najbolji.
A ja..."
pet - 18.11.2011
Jer jos mirisu tvoje ruze s posvetom
tvoje misli, odavno ne putuju ka meni..
Sada moje pjesme neki novi ljudi kroje,
bit ce da je zaborav pokucao.
Nekad slušam sate i minute
sto me uvijek u prošlost vraćaju,
Koliko ih volim toliko me i ljute,
da, još moje suze svaku grešku plaćaju.
Ipak, nekad poželim onaj kofer stari
da dođe od nigdje i ostane tu,
sa dva tri pisma i sa malo stvari,
i ružama koje nose lijepu posvetu.
Trazim te po smrznutim peronima,
Magla se spusta u duboku noc,
Shavacam da si me zamijenio boljima,
Al te volim, i još imaš tu moć.
Dugo nisam procitala nista tvoje,
Dugo nisam disala tvoj dah,
Moje pjesme vise nemaju one vedre boje
Sad su puste, sad su nijeme kao zrak.
dali se bar jedan zove...
Doploviće u mladosti još poneki čamćić imena još neznana, dok ti u luku ostanka ne uplovi brod srećom imena napisana. Ti samo budi tu, ona koja jesi . Jer samo što treba ostane.
pet - 28.10.2011
Četiri oka, dv`je usne i ...srce
zvale su me u šetnju gradom, pristala sam već na drugi pomak usnama, trebalo mi je hladnog zraka. Kasno ljeto još je žarilo sve pred sobom, Mjesec se igrao našim sjenama, sumrak je razbacivao boje, a jabuke s izloga igrale su se crvenom, ko u mojim venama. Gorio je od želje da takne vrpcu u mojoj kosi, zlatnu poput plamena dok ga grli tama, jednosmjernom ulicom šetali smo bosi i noć je bosa hodala za nama. Vjetar mu je dodirivao vrat mirisa na borovinu i sol, taj je miris uspavljivao ulicu, a meni je zadavao bol. Dok je Mjesec plesao u kutu nebeskog okvira čula sam poznatu melodiju starog klavira. Nas dvoje skupa. Četiri oka, dvije usne. I jedno srce. Lupa.
Sad je prišao dovoljno blizu i našao se u zoni opasnosti. Moju zamršenu kosu i njegov dječački strah prekrila je mjesečina.
I već su u čaši ostale samo dvije tri kapi vina. Otvoren prozor i moja haljina preko, usne suhe poput starog papira. Ne sluteći, tako njezno i meko, te veceri ljubio je jednog vampira.
banijanac smijesan si, hehe
pon - 10.10.2011
...
Samo želim da shvatiš
Kako je biti ispod ovog kroja kože.
Voljela bih da si bio ovdje kad sam bila loše.
Bar da tišinom šutiš moje najdraže note.
Znam da i to možeš.
...
Voljela bih da me vidiš sada
Kada prvi snijeg pada
I kad nestaje sigurnosti
Uvijek ostaje nada.
...
U meni još i danas tvoje kraljevstvo vlada.
...
Budim se svakog jutra, pa tvojim imenom blagoslovim
Svoje danas i svoje sutra.
Živim punim plućima,
Još su puna tebe.
Vrište kiše u oblake magle i dima
A ja ne zebem.
...
Pod rebrima odakle si otišao
Ostavljam kutak praznog prostora
Tamo još kuca vrijeme
Tamo još nekog ima.
...
Gdje god da jesi
nadam se da ti krv mirno teče kroz vene.
Ako ikad budem imala nekog.
Za razliku od tebe,
neću nikad dati da bude bez mene.
Sve dok se ne bacaš češnjakom Uro, mogu podnijeti peršin te ranjivosti :))
nadam se da ti krv mirno teče kroz vene.
Ako ikad budem imala nekog.
...
neću nikad dati da bude bez mene."
molim te, uzmi tu gitaru u ruke i počni skladati, pjevati!
ovo se mora čuti!
Savršeno krojiš rečenice, pitam se dali si pogriješila zanimanje.. ;))
Ovo je ujedno i jako tuzno, s jako puno emocija...
Glavu gore! :) Zaljecit ce vec neko stvorene rane!
Treba biti strpljiv!
Naravno, Sunce uvijek sja:)
ned - 09.10.2011
Nek citaju o tome
Navratis ponekad, ostanes il nestanes, a ja vise nemam motivaciju.
Vidio si me kako se smijem. Dok mi smijanje nije dosadilo.
Sada ces me vidjeti kako patim.
Jer pretvarati se da je sve u redu ,kad nije, stvarno nije radilo.
Sebe ne cenzuriram ni zbog koga.
Jedino ovakva mogu biti.
Savršena nisam i daleko sam od toga,
al barem nemam sto kriti.
Sve ono od dobra i sve ono od zla, sve sam to ja.
U gomili tuđih lica, dolazim jos jednom po tvoje ne.
Kao stari samoubojica.
A obećala sam.
Vise necu zbog tebe ni dva koraka prijec.
Al ja sebe nikad ne drzim za rijec.
Želim pjevati, želim vikati.
Želim vrištati dok se svijet ne osuši.
Ne bojim se. I stavi to u sve novine,.;gdje sam to pogrijesila i na kome.
Pa nek svi citaju o tome.
Jos uvijek razbijam tišinu, zelim nove dijelove,a ne reprizu.
Ove usne jos ne mole neg grizu.
čet - 06.10.2011
jer budućnost ne osjeća nas...
Pod kutijom stare šminke našla sam tragove svijeće...
Gorjela je jednu noć...
Mirisao je parfem po ulici s mog balkona...
Grmljavina je vrijeđala crkvena zvona..
Zvukovi uspavanke odvukli me u snove.
...te sam noći sanjala, jelene,oblake i sove,..
Noćima poput ove, nisam te mogla zaboraviti.
...
Sve je tu, svijeća radi sjene...
..ne uzimaj ono sto ti ne treba... od mene
Jer samo to imam.
Dozvoljavam da još večeras pomislim na tebe
i uselim se u tvoje misli, dok se spremaš...
da te jos jednom sjetim onog čega više nemaš.
Bit će to posljednji dodir nas dvoje..
Da ne uprljamo vedre boje prošlih dana.
I možda ponekad samo, još te taknem mislima...
Da znam da još te ima..
...
Korak il dva, bez pozdrava.
Večeras, u 20 do 3:oo, mi smo prestali biti MI.
Bafi drago mi je zbog toga, a još draže kad vidim da opet pišeš.
pet - 30.09.2011
...
Ona već odavno ima svoj put.
Svoje misli prosipa po mokrim ulicama,
sama.
On, okrenuo joj leđa, dok je spuštenik vijeđa sanjala baš njega.
Nije bilo isprike, nije joj se ni nadala.
Kiša je prestajala i ponovo padala.
S kišom je nestajala i vatra koju je nosila u očima.
Noćima...u crnim očima.
Ostao je žar koji tinja i strast koja plamti, njeno srce svaki dio pamti.
Ali njega ne.
Pomiješala je putokaze i sakrila trag,
vješto i otmjeno poput male dame.
Nije željela više ni njegovu ruku nit njegovo rame.
...jer se ne može čovjek utrkivati sa satom,
i ne putuje se nigdje s krivom kartom.
I slike su samo vraćanje starih rana, starih tema.
-sreća je eto sto ni slike nema.
U njenom oku sjaji isti žar, broji stotine sretnih dana...
I još par.
Tada je zažmirio, kada svijet joj se klimao.
Sad kad crta osmjeh,
sada bi ju natrag.
Sada bi ju imao.
voljela bi biti ona..i ne poželjeti se vratiti..a biti sretna.
pet - 23.09.2011
luđačke igre
Skidaš kaput s ramena i stojiš na kiši,
uvijek si bio tako lud.
Zrak mi je poput kamena, dok te gledam s prozora, a čini mi se da ja dolje kisnem.
Ti si uvijek bio onaj tajanstveni, tamnih očiju i bezbrižne kose. Prijatelj vremena, nikad nisi stario.
Osjećajan i previše al preponosan da bi mario.
Stajao bi pred mojim vratima, bez ičeg što bi rekao osim nekih komentara na vrijeme i dan što je tekao.
...
pa, u slučaju da nisi primjetio,
u slučaju da nisi uspio vidjeti...
Ovo je moje srce što krvari, ovo sam ja dolje na koljenima i...
Ove luđačke igre me kidaju na pola.
...
uvijek si bio brilijantan ujutro.
Sa svojom cigaretom i pričom uz kavu. Otkriješ glumačku stranu, a sakriješ onu pravu.
Filozof si umjetnosti, barok te nadahnjuje
Nisi slušao moju glazbu jer više voliš staru.
Volio si Mozarta i pričao o svojim voljenima dok sam ja nespretno trzala svoju gitaru.
Rekao si; naučio bi me poštenim stvarima, stvarima koje su odvažne, čiste. nisu kao ostale monotone i iste. Jer tada bih napokon pronašla sebe.
Ne šutiš ni kad me svaka riječ vrijeđa.
Sakrih zaprljane ruke iza svojih leđa.
Negdje putem mora da sam izgubila liniju do tebe.
Pa, oprosti i kreni. Valjda sam te zamijenila s nekim.
Nekim tko mari,
nekim sličnijim meni.
Zato idi, znam da već imaš kud.
Skidaš kaput i stojiš na kiši.
Uvijek si bio tako lud.
Baš je nekako dubok!
čet - 22.09.2011
22.rujan
Pred sobom ima nekoliko vrećica. Danas je bio dobar dan, skupila je najmanje 15-tak bočica. Dnevnica je zarađena.
Kažu da je nekad bila učiteljica, imala muža i djecu, društvo. Život. Planove.
Gledam ju, ne krajičkom oka, ne s čuđenjem i gađenjem, kao što to društvo prakticira, gledam ju stvarno i vidim. Divim joj se.
Sve što je nekad imala okrenulo joj je leđa.
Mužu nije odgovarala. Ovako radišna, poštena, vjerna. Nogirao ju je zajedno sa stvarima.
Da je bila ispod prosjeka, kurva, grešnica vjerojatno bi ju i sad ugnjetavao, ali nebi ju šutnuo, ne. Traže ljudi sebi slične. Lakše bi se nosio sam sa sobom.
...i djeca, njena krv...oni su je se davno odrekli, odrasli su i...što će im sad netko kao majka. Sami vežu tenisice. Više ničem ne služi.
Tako ide, loše vijesti uvijek imaju najbrže golubove. Nećete ni shvatiti što vam se dogodilo,a svi će znati gdje i zašto. Bilo bi čudno da sam izbjegla goluba pismonošu. Previše su glasni. Mali je grad...a ljudi su još manji. Sitniš.
Svi vlastiti problemi padaju u zaborav i vode se dugi razgovori, a cilj je olakšati sebi, i shvatitit kako ima problema većih i realnijih. Utjeha. Traži se utjeha. Jel netko sreo utjehu možda? Ah, eno je sjedi na klupi, čeka da vas potakne na ponovnu ljubav prema životu!
Ne zastaje nitko, da pita, kamo li da pomogne. Svi su nešto brzi kad ju ugledaju.
Stari znanci, djeca kojoj je davala instrukcije. sad već ljudi. Nitko? Zar baš nitko je se ne može sjetiti?
Sada ne promatram nju, promatram tijela što se kreću, beživotno razmičući usne ali dovoljno da im ispadne koji okorjeli komentar; „ Na što je spala, ko bi rek`o“,-„Od onakve žene...“ „
I sad je tu, ta ista žena. I majka, i prijateljica.
Ali niste vi.
Buducnost je takva da cemo mnogi skupljat plasticnu ambalazu kako bismo prezivjeli.
A u svem ovomu cemo izgubiti sebe, sve svoje, necemo se moc nac, jer smo u stalnoj potrazi, za srećom, ljubavlju, ciljem.
A cilj je sve dalje i dalje, sreća uvijek izmakne, a ljubavi od nikud!
Oni koji su uvijek bili uz nas, i oni, kao i svi ostali manje bliski, svi te napuste kad
vide na sto si spao.
A to je jos tuznije. I onda se pitas sto su vrijedile godine stvaranja, kada na kraju ostajemo sami!
Sami, kao ova zena iz tvojeg posta, sama, ostavljena os sviju.